 Piše: Mr. Džebrail BAJRAMOVIĆ: Nas ne može ništa više iznenaditi od međunarodne zajednice jer smo se susretali sa njihovim licemjerjem i ranije, ali to nije dobro zbog njih samih – jer tonu u živo blato nemorala odakle je teško izaći i odakle dolaze teške pošasti. Međutim, mi smo tu da ih upozorimo da je veoma opasno imati jedne aršine za sebe a druge za Bosnu i Hercegovinu – jer neprincipijelnost urušava sistem, pa i onaj snažan i veliki. |
Danas, preko osam mjeseci nakon općih izbora, može se slobodno konstatovati da je zavjerenički dvojac Čović – Dodik uspio značajno blokirati reformski i euro-atlantski put BiH, bez obzira što im se nisu ostvarili snovi da zajedno sjede u Predsjedništvu BiH. Uspješno je odrađena „mostarizacija“ Federacije BiH, a i država je potpuno blokirana – jer nove vlasti nisu uspostavljene, a parlamenti ne zasjedaju, dok svi političari obilato i redovno naplaćuju svoj nerad. Uz to, izblamirano Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH dodatan je teret koji srozava vlast kompletno, tako da je zakonodavna, izvršna i sudska vlast u potpunom haosu i pravo je čudo kako država uopće funkcioniše. Ulaskom nekooperativnog Dodika u Predsjedništvo BiH – dodatno je državi srozan međunarodni kredibilitet, a takoreći, svakodnevni skandali non-stop šalju poruku međunarodnoj zajednici da smo ušli na novi nivo javnog blamiranja – jer imamo predsjedavajućeg Predsjedništva BiH koji javno ignoriše državne simbole i destabilizira cjelokupno društvo. Federalnom i državnom parlamentu se ne dozvoljava da vrše ustavom definisane uloge, stoga se nalazimo u nepredvidivom razdoblju jer temeljna demokratska snaga društva je blokirana. Posljedice, i to drastične, neminovno su se prijeteći nadvile nad Bosnom i Hercegovinom. Uveliko je urušen demokratski sistem i društvo neminovno tone u neizvjesnu budućnost. To OHR, sa visokim predstavnikm na čelu, treba da bolje razumiju od građana BiH, jer su dobili mandat i dobro su plaćeni – da baš bdiju nad dejtonskom Bosnom i Hercegovnom – jer je jasno da je mirovni sporazum manjkav i da ne može obezbjediti funkcionisanje društva i države u punom kapacitetu, pa su oni tu da bi uklanjali prepreke, a posebno tendenciozne blokade. Visoki predstavnik Inzko jedini ima instrument za efikasnom deblokadom svih nivoa vlasti u BiH – a to su bonske ovlasti. Da nije bilo potrebe za njima – one se ne bi ni davale visokom predstavniku, međutim, očita je potreba za njima jer radikalizirane političke opcije u BiH, ogrezle u korupciji i kriminalu, jedino razumiju jezik „političke sile“ – jer sve što oni rade jeste brutalno nasilje nad demokratijom i humanizmom.
To je jasno kao dan – samo je nejasno: zašto međunarodna zajednica na očito bezakonje sramno šuti, zatvara oči ili, pak, verbalno reaguje da bi, koliko toliko, sprali ljagu sa svoje savjesti – jer time što tolerišu korupciju i kriminal, faktički, staju na stranu bezakonja što generira haos, gasi svjetlo demokratije u BiH i stvara nehumani i necivilizirani ambijent na tlu Evrope. Nakon desetogodišnjeg gašenja demokratije u Mostaru – jedinom gradu kojem su uskraćeni lokalni izbori na tlu Evrope, gdje vinovnici nisu sankcionisani, a narod prepušten na milost i nemilost totalnoj anarhiji – logično je bilo za očekivati da se mostarski scenarij blokade demokratije prenese na Federaciju BiH i cijelu državu. Samo se čekao pogodan trenutak – koji se poklopio sa Dodikovim ulaskom u Predsjedništvo BiH, čovjekom sa crne američke liste.
Šta će dalje poduzimati međunarodna zajednica u BiH, sa visokim predstavnikom na čelu, delikatno je pitanje – jer država je na koljenima. Da VSTV nema kapaciteta da se izbori sa očitom i argumentovanom korupcijom prvog čovjeka – je nešto što se moglo i očekivati jer je BiH duboko potonula u mulj korupcije i kriminala. Vrh ledenog brijega se pokrenuo i koruptivan slučaj „potkivanje“ sa Milan Tegeltijom u glavnoj ulozi obišao je zemaljsku kuglu – a Inzko i dalje izražava svoju jalovu zabrinutost dok cijeli svijet svjedoči o nemogućoj situaciji: da iako je uhvaćen u koruptivnoj aferi prvi čovjek bh. pravosuđa i dalje ostaje na funkciji kao da se ništa nije desilo! To je dno dna – svega što se može podvesti pod pojam vladavine zakona u našoj zemlji; to je ekstremno ruganje demokratiji – kao racionalnom produktu civilizacije; to je srozavanje integriteta ljudskog bića kojeg danas ni blizu nema na tlu Evrope; to je sraman čin vladavine zakona uopće – jer civilizacijski odnosi se gube kada se gaze principi na kojima ona počiva. Dakle, slučaj „Potkivanje“ – daleko je opasniji kao indikator međunarodne pasivnosti – nego kao koruptivan akt u BiH; jer mi znamo da je korupcija rak rana našeg društva ali i da je nije lako dokazati „van svake racionalne sumnje“ – ali kad je ona dokazana i to na prvom čovjeku VSTV – onda je to primarno problem međunarodne zajednice jer građani BiH nemaju instrumente da se obračunaju sa bezakonjem u strukturama pravosuđa a međunarodne institucije, više njih, baš imaju zadatak to da prate i eliminišu iz prakse u BiH.
 Kontinuitet velikonacionalističke i antibosanske politike |
Ako se ogluše – to je njihova moralna i svaka druga sramota i nepravda koju čine Bosni i Hercegovini. Nas ne može ništa više iznenaditi od međunarodne zajednice jer smo se susretali sa njihovim licemjerjem i ranije, ali to nije dobro zbog njih samih – jer tonu u živo blato nemorala odakle je teško izaći i odakle dolaze teške pošasti. Međutim, mi smo tu da ih upozorimo da je veoma opasno imati jedne aršine za sebe a druge za Bosnu i Hercegovinu – jer neprincipijelnost urušava sistem, pa i onaj snažan i veliki. Očito da je Balkan veliko iskušenje za Evropsku uniju, kojem izgleda još uvijek nisu dorasli – jer se evropski principi ruše u BiH i pretvaraju u verbalne tričarije i praktično ništavilo.
Bosna se kroz stoljeća bori za principe istine, slobode i pravde – i uz ogromne žrtve ne odustaje od principa humanizma i civilizacije, stoga, smo bili i ostali demokratski svetionik na tlu Evrope od koga ima šta da nauči Evropska unija, ako želi da u svom djelovanju uskladi teoriju i praksu, tj. da riječi prate djela. U današnjem, sofisticiranom svijetu – pravi je luksuz biti svjesno neodgovoran jer ako to se oduži, postaje dio opće kulture, a to je put koji ne vodi nikuda. Da, BiH je principijelno pred značajnim izazovom u odnosu na ulazak u EU, ali je isto tako i EU je pred izazovom sa integracijom BiH u svoj sistem vrijednosti – tako da je odgovornost pred budućnošću podjednako prisutna na obje strane. Sigurno da će veću korist imati ona strana koja u što većoj mjeri sačuva svoj etički kredibilitet. U ovoj fazi, EU se ne može pohvaliti ishodom – a BiH treba još više da ulaže u institucije koje na prvi način promoviše multietnički karakter bh. društva – što jeste jedina izvjesna budućnost svijeta kroz globalne integrativne procese i ispravan način borbe protiv aktuelnih blokada države Bosne i Hercegovine.
Autor je magistar međunarodnog prava