Autor: Džebrail Bajramović
Dobitnik priznanja “Zlatni ljiljan” i kandidat na proteklim izborima za člana Predsjedništva BiH Džebrail Bajramović piše osvrt na društveno-politička organizovanja Bošnjaka u matici i dijaspori.
- II) Bošnjački vanjski globalni prioriteti
- Euroatlantske integracije
U cilju očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Bosne i Hercegovine neophodno je da se uđe u NATO i Evropsku uniju inače društvo ostaje na epohalnoj vjetrometini sa neizvjesnim epilogom, a to samo po sebi sluti na kolaps i katastrofu – jer vremenom će se odnosi u neuređenom društvu zakomplikovati da te mjere da će se propast države činiti logičim. Legitimiranjem kontraverzi kao što je zaleđivanje izbora u Mostaru već 8 godina bez ikakvih posljedice za one koji vrše nezakonite radnje i podrivaju pravni sistem i sigurnost države; ne procesuiranje onih koji provode neustavne aktivnosti, šire međunacionalnu mržnju i unose nesigurnost kod građana prijeteći oružanim sukobom na etničkoj i vjerskoj osnovi – već je uveliko ostvaren antidemokratski ambijent gdje se masovno krše ljudska prava i slobode, a država nema snagu da građanima obezbijedi vladavinu prava.
U takvom ambijentu, gdje je domaćim institucijama na temelju Dejtonskog sporazuma oduzeta mogućnost da uređuju društvo prema evropskim i univerzalnim principima demokratije, a PIK i Visoki predstavnik ne eleminišu one koji OTVORENO urušavaju bh. društvo – jedino rješenje za opstanak države su evroatlantske integracije, tj. ulazak u NATO i EU.
Međutim, toga su svjesne i destruktivne snage u BiH, a kojima je dozvoljeno da bez ikakve odgovornosti raspolažu sa sveukupnim duštvenim bogatstvom, te da ih u pravnoj državi čeka zatvor i povrat opljačkane društvene imovine – tako da su se ujedinile u antidemokratskoj borbi investirajuću u nju sva raspoloživa sredstva. Bošnjaci u takvoj kriminogenoj društvenoj konstalaciji, gdje cvjetaju sve društvene pošasti, sigurno su gubitnici i vrijeme ne radi u njihovu korist. Svakog dana puno gube. Svakog dana su bliži svojoj totalnoj katastrofi – svođenje na nebitan društveno-politički faktor u BiH, te nestanak sa ovih prostora uz proživljavanje još jednog užasnog scenarija nasilja i progona Bošnjaka na teritoriji svoje domovine. S obzirom na činjenicu da su Bošnjaci sabijeni na par razdijeljenih i neuvezanih enklava – za njihov konačni nestanka sa ovh prostora postignute su sve neophodne strateške predpostavke.
Bošnjake jedino može spasiti svijest – da se moraju bezkompromisno i danonoćno boriti svim demokratskim sredstvima i u punom kapacitetu, sa potencijalima u domovini i dijaspori, na putu euroatlantskih integracije, da bi u porodici sa ostalim evropskim narodima tražili modalitete prosperiteta u budućnosti.
- Mediji
Bošnjaci pri kreiranju svojih vanjskih globalnih prioriteta trebaju da medije postave u sami vrh svoga djelovanja, ne da bi ih zloupotrebljavali i u javnost plasirali frizizirane činjenice skrivajući suštinu, što se danas uglavnom čini, već da bi vjerodostojno informisali javnost o poduzetim angažmanima. Bosanskohercegovački mediji su prenatrpani negativnim informacijama koje usložnjavaju odnose u društvu i popunjavaju javni prostor demotivirajućim prilozima ne dozvoljavajući da se u javnost plasiraju pozitivne priče koje će poticati bh. društvo na konstruktivne i humane angažmane. Očita je tendencija uređivačke medijske politike da se stvori neperspektivni i nehumani ambijent u bh. javnom mnijenju bez obzira na stvarni život u Bosni i Hercegovini, što je nakon dvodecenijske isforsirane i temeljno provedene negativne kadrovske selekcije i restrikcija lišenih svakog oblika racionalizma i profesionalne etike – jedna je od najuspješnih aktivnosti koja je provedena u BiH poslije rata na štetu njenih građana. Posljedice su katastrofalne a svakodnevno se manifestuju kroz odlazak rijeke ljudi iz države, a prije svega njenog najvrijednijeg dijela – mladih i stručnih, što dugoročno prijeti da BiH postane zemlja staraca bez snage za gradnjom prosperiteta.
Destruktivna uređivačka medijska politika direktno unosi smutnju u društvo i trenutno ima ulogu snažnog faktora društvene destabilnosti što poništava konstruktivne i patriotske napore da se bh. društvo uredi na funkcionalnim osnovama. Očita je sprega između medija i politike gdje se pod krinkom medijske slobode građanima Bosne i Hercegovine već treću deceniju podvaljuje i od njih modeliraju klimoglavi konzumenti koji treba da vjeruju modifikovanim informacijama, a ne svojim očima i razumu.
Dakle, u dosadašnjoj borbi za demokratsko društvo, prije privatizacijske pljačke i serviranja pljačkaškog bankarstva, patriote su izgubile bitku za medije što je bio preduvjet da im se korak po korak oduzimaju instrumenti državne moći, tako da iako su Bošnjaci većina imaju manjinski uticaj na glavne tokove u državi.
Međutim, to još nije najgore jer mediji su opaki instument koji Bošnjacima oduzimaju vrijeme i snagu tako da se kockice slažu da im se oduzmu sva prava, da ima se oduzme zemlja i da budu prognani sa prostora njihove domovine – što je poznat mračnjački scenarij koji je preuzet sa neuralgičnih tačaka svijeta, a gdje se sistemacki uništavaju pojedini narodi.
Bošnjacima curi vrijeme koje radi protiv njih i neophodno je da naprave radikalne promjene da bi radilo u njihovu korist – a oni koji suprotno tvrde ili nisu upućeni ili su nedobronamjerni.
Dakle, Bošnjaci treba da investiraju u otvaranje i profilisanje većeg broja medijskih kuća koje bi unijele optimizam putem pozitivne i konstruktivne energije i koje bi bile kadre da eliminiše bujicu negativne i destruktivne energije koja građane BiH svakodnevno teroriše i bombarduje skepticizmom i iracionalizmom. Bez medijske podrške Bošnjaci ne mogu biti faktori u globalnim ineresnim sferama jer je to preduslov za efikasno plansko i strateško djelovanje.
- Kozmopolitizma – duhovne interakcije
Bošnjaci ne smiju dozvoliti da ih isprovocira falsikovana historija niti fabrikovana neistina, da rade refleksno i stihojski, te zapadnu u očaja i svijest ima zamagli kolektivna amnezija. To su izazovi koji su otvoreni i u ratu i u miru, u siromaštvu i u blagostanju i niko i nigdje nije njih lišen, već je u pitanju na kojim osnovama je izgrađena kolektivna svijest i kako su poredane opće društvene vrijednosti. Bošnjačka historija je bogata kulturnom baštinom koja oplemenjuje civilizacijsko materijalno i nematerijalno naslijeđe – a što je ugrađeno u integralno kulturno-historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine i tu nema jasne granice jer se prožimaju i preklapaju događaji i epohe, a na historijsku scenu izlaze ličnosti koje simboliziraju DUH BOSNE – kao autentične paradigme multietičnosti, multikonfesionalnosti i multikulturalnosti. Duh Bosne – kao fokusa tačka svjetske historije, evropske kulturne stečevine i civilizacijskog razvojnog kontinuiteta – nužno je kozmopolitskog sadržaja; i kao takav – podjednako drštveni i duhovni fenomen, univerzalnog je svojstva i ima bitnu ulogu i značaj u regulisanju općih odnosa na Balanu, Evropi i svijetu. To svojstvo proizilazi iz teritorijalno uvjeta ali njegov utjecaj nije vezan za vrijeme i prostor.
Dakle, Bošnjaštvu je kroz duh Bosne prirođen kozmopolitizam a kroz njegove manifestacije ogleda se kreativnost koja je kadra da producira blagodati koje treba staviti u funkciju općeg dobra – što treba da je zadatak svih oni koji Bošnjacima i zemlji Bosni žele dobro.
- Odnos Bošnjaka prema Bosni i Hercegovini – u domovini i dijaspori
Očuvanje Bosne i Hercegovine kao domovine svih Bošnjaka je prioritet svih prioriteta ma gdje bili trenutno nastanjeni ili rođeni – u domovini ili dijaspori. Ma gdje bili Bošnjaci trebaju, a i moraju, biti svjesni svog biološkog porijekla i duhovnog korijena, te zalagati se na njegovanju svoje kulturne baštine i očuvanje i svoje domovine Bosne i Hercegovine. Bošnjaci trebaju biti svjesni da ukoliko ostanu bez svoje domovine da faktički ostaju bez svog identiteta, i kao takvi, biće lišeni dostojanstva a samim tim osuđeni na nestanak. Bošnjaci, ako sebi žele dobro, ne bi trebali da zaborave ko su i šta su – jer ako im se to desi – sami su sebe osudili na propast i nikoga ne mogu okriviti za zlo koje će ih snaći kao kolektiv. To što ne pridaju dovoljno pažnje OSJEĆAJU ZAJEDNIČKE SUDBINE ne znači da ne podliježu zakonitosti kolektiva. Veliki je broj primjera – i pozitivnih i negativnih – iz bliže i dalje prošlosti koji jasno ukazuju da su u pojedinim historijskim epohama Bošnjaci podjednako podlijegali uspostavljenom toku događaja koji im je bio određen na temelju nacionalne pripadnosti i od toga nisu mogli pobjeći ma koliko se zalagali da tu činjenicu promjene. Kao što ih je to zadesilo u prošlost – a za to nisu bili pripravni; tako je i danas – mada tome ne pridaju adekvatnu važnost; i tako će biti i u budućnosti – a toga ako ne budu svjesni objasnit će im drugi, međutim, tada bit će kasno da se bilo šta promijeni jer će vrijeme da iscuri i neće ga više biti za edukacije i spoznaje. A taj „drugi“, ako budu imali sreće, neće im biti otvoreni neprijatelji – kao što se najčešće događalo Bošnjacima kroz njihovu historiju.
Međusobni odnos između Bošnjaka ili će biti primarno licemjeran i nedobronamjeran, a što je uslov za dezorganizaciju, manipulaciju, korupciju i kriminal (1) ili će postati prisan, otvoren, iskren i sa respektom, a koji omogućava kvalitetno organizovanje i djelovanje (2). O tog izbora i zalaganja u praktičnom smislu zavisi sudbina. Ne od planova i moći otvorenih neprijatelja već od kolektivnog izbora puta kojim će Bošnjaci se kretati na svom putu kroz stvarnost – tj. kakva će djela ostavljati iza sebe. Ako to budu izdaje, prevare, nemoral, korupcija i laži – Bošnjaci su sami sebe osudili na propast, a samim tim na egzodus i na nestanak.
- Pragmatični kriteriji – racionalan pristup i državotvorna svijest.
Bošnjaci su pokazali da su znali da se nose i odbrane od vanjskih neprijatelja u ratu, a sada je pred njima izazov koji donosi demokratija, pa će se vidjeti da li se mogu odbraniti – sami od sebe – u miru. Obzirom na kolektivno iskustvo bošnjačkog naroda od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma krajem 1995. godine nema baš puno razloga za optimizam. Otvoreno je pitanje – koliko je još ostalo vremena Bošnjacima da se organizuju na temelju pozitivne demokratske prakse i praktičnim djelovanjem pokažu i sebi i cijelom svijetu da su državotvoran i odgovoran narod koji je kadar izgraditi i voditi prosperitetnu državu na primcipima uzorite demokratske prakse? To se od Bošnjaka očekuje i na taj izazov moraju odgovoriti u punom kapacitetu da bi im se povjerilo vođenje države – u kojoj su najbroniji, a time i najodgovorniji za stanje u njoj i njenu budućnost.
U skladu sa tim se Bošnjaci trebaju i ponašati – ništa ni manje ni više od toga – što treba da bude prihvaćeno, usklađeno i harmonizirano u praksi na lokalnom i globalnom nivou, podjednako u domovini i dijaspori, a što danas, nažalost nije slučaj. Stoga je pitanje – koliko još Bošnjaci imaju vremena za kolektivno društveno-političko osvješćenje? – jer nam je civilizrani svijet pružio šansu kroz priznanje i očuvanje države Bosne i Hercegovine, ali je očito da neće niko doći da za nas odrađuje poslove koje smo dužni sami da obavimo – ako želimo imati svoju državu. Od nas se očekuje da neupitan patriotizam pretočimo u općedruštveni napredak – ni manje ni više od toga.
III) Globalne bošnjačke percepcije
Dakle, Bošnjaci sami sebi kroje sudbinu – gradeći između sebe mostove povjerenja ili dižući zidove nepovjerenja; međusobno se svađajući i optužujući ili pružajući ruku iskrenog prijateljstva. Bošnjaci samo sa lijepim riječima u međusobnoj komunikaciji (1), sa povjerenjem i poštovanjem u međusobnoj saradnji (2) i sa suosjećanjem i harmonijom u zajedničkom društvenom životu (3) – mogu uspjeti da odgovore na historijske izazove koji su u vidu zagonetnih enigmi pred njih stavljeni i pod čijim će tereton nestati ako ih ne riješe. Na tom putu svi kapaciteti bošnjačkog naroda treba da budu u funkciji općeg interesa – emocije ne smiju nanositi štetu planovima; racionalizma ne smije da se podredi fikcijama; a lideri ne smiju da vladaju narodom već da ga vode u bolju budućnost.
Bošnjaci imaju još uvijek vremena i mogućnosti za kolektivnu društveno-političku katarzu i konsolidaciju, te da kreiraju opći plan i program svog praktičnog društvenog organizovanja i djelovanja koji će ih odvesti do prosperitetne Bosne i Hercegovine – domovine svih Bošnjaka – a koja kroz svoju historiju nije nikada bila tijesna za sve njene građane koji su je nosili u srcu i osjećali je kao svoju domovinu.
Geteborg; 10. decembar, 2017.godine
……………………………………….
Značajne Bošnjakinje
: 
Nasiha Kapidžić-Hadžić
Nasiha Kapidžić-Hodžić bila je jedna od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnikinja, te prozni pisac i urednica.
Rođena je 1931. godine u Bana Luci, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, dok je fakultet završila u Beogradu. Zaposlila se u struci pa je tako radila kao profesorica u banjalučkoj gimnaziji, nakon čega je prešla na „Radio Sarajevo“ gdje je radila u Obrazovnom i Dječijem programu.
U Izdavačkom preduzeću „Veselin Masleša“ bila je urednica edicije za djecu i omladinu. Njeni pjesnički i prozni radovi uvršteni su u niz antologija i čitanki za osmogodišnje škole. Zastupljena je izborom iz pjesničkog opusa u školskoj lektiri.
Za djecu je napisala niz poetskih, poetsko-proznih i dramskih djela većinom pejzažnoga karaktera, među kojima se ističe zbirka „Vezeni most“.
Umrla je u Sarajevu 1995. godine, a nakon toga se njoj u čast u Bana Luci svake godine počela održavati pjesnička manifestacija „Vezeni most“.
POEZIJA
Maskenbal u šumi, pjesme, 1962.
Vezeni most, pjesme, 1965.
Od zmaja do viteza, antologija, 1970, 1981.
Skrivena priča, pjesme, 1971.
Poslanica tiha, pjesme, 1972.
Od tvog grada do mog grada, pjesme, 1975.
Šare mog šešira
Liliput, pjesme, 1977.
Lete, lete laste, pjesme, 1981.
Vrbaska uspavanka, pjesme, 1981.
PROZA
Kad si bila mala, proza, 1973.
San o livadici, radio-igra za djecu, 1974.
Glas djetinjstva, radio-igra za djecu, 1975.
Događaj u Loncipunumu, radio-igra za djecu, 1977.
Glas djetinjstva (mala dječja pozornica) drama, 1978.
Dječija pozornica, 1982.
Pjetlić,svraka i proljeće, 1995.
NAGRADE
Za stvaralački rad dobila je niz nagrada i priznanja, između ostalih:
Dvadesetsedmojulsku nagradu
- – Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva;
nagradu Zmajevih dječijih igara
nagradu “Veselin Masleša” koju dodjeljuje grad Banja Luka
dvije godišnje nagrade Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”