 DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Ko želi da vidi jasno mu je da je na sceni famozni HDZ-eov „plan B“ – koji nije išta drugo nego mostarizacija Federacije BiH, a što podrazumijeva paralizaciju cijele države. Pitanje je da li Čovićev plan, koji i ne krije da koordinira sa partnerom iz RS-a secesionistom Miloradom Dodikom, ima osim ulaznih i izlazne elemente – ili je isključivo kreiran u cilju uvođenja anarhije sa epilogom u nekontrolisanom haosu? |
Na regionalnom začelju
Predizborni cunami pustoši javnim prostorom Bosne i Hercegovine unoseći nemir u građane jer šokiranja javnosti se smjenjuju nizanjem skandala, čije posljedice je sve teže pratiti jer iskrsavaju novi problemi. Očito da je aktuelna vlast potpuno izgubila kompas i da su zaboravili svoj osnovni zadatak, a to je da vode državu, donose kvalitetna zakonska rješenja, obezbjeđuju sigurnost i prosperitet građana. Od svih svojih obaveza su očito odustali i to bez trunke savjesti i stida, te bahato ubrizgavaju otrovnu retoriku u javni prostor – ignorišući svoje zakonom definisane nadležnosti.
Način na koji Bosna i Hercegovina dolazi u fokus evropske i svjetske javnosti, te ignorisanjem upozoravajućih poruka koje nam prijateljske zemlje šalju, jasno pokazuje da smo došli do dna, da je poništen desetogodišnji napor za reformu društva i da smo opravdano pali na reginalno začelje. Iracionalizam politike u BiH ispoljava svoju suštinu jer se više ne skriva od evropske i svjetske javnosti – većina bh. političara provodi bezočnu destrukciju svoje zemlje bez ikakvih pravnih posljedica, a što je slučaj bez presedana u modernoj političkoj praksi.
 |
Zanemarivanje iskustva agresije
Ipak, haos u BiH nije došao dojednom i niotkud već je posljedica niza poteza koji su doveli do kreiranja društvenog ambijenta prenapregnutog negativnim i destruktivnim nabojem jer postdejtonska država nije adekvatno reagovala, pa se danas suočavamo sa neminovnim konsekvencama. Osnovna anomalija je „previd“ da se eliminišu posljedice zločina koji su se desili u protekloj trojnoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Na neki načini i u malom procentu zločinci su osuđeni ali njihovi zločinački projekti još uvijek su živi i nastavljaju da rade na ostvarenju ratnih ciljeva, samo sa drugim sredstvima. To bi bilo isto da su saveznici osudili pojedine fašiste a ostavili fašističku Njemačku da i dalje postoji. Naravno da je to apsurd iz čega logično proizilazi da je Bosni i Hercegovini navučena luđačka košulja. Međunarodna zajednica traži da se država BiH reformiše primjereno standardima EU a nisu ostavili instrumente kojima bi se taj reformski zadatak i obavio. Ustvari, za to je direktno odgovorna međunarodna zajednica jer ima ingerencije i obavezu da kroz OHR i funkciju visokog predstavnika, dakle, putem boskih ovlasti, deblokira sve zastoje na reformskom putu BiH.
Međutim, OHR ne izvršava svoju funkciju regulisanu Dejtonskim mirovnim sporazumom, a Visoki predstavnik se medijski prepisuje sa onima koji otvoreno ruše njegov kredibilitet, nepoštuju zakon, divljaju na lokalnom nivou, veličaju osuđene ratne zločince i polako se uigravaju u „mini“ državnim udarima – a ako im se nadležna vlast suprotstavi kreću tužbe i medijski linč.
Za proicirani haos u državi BiH ne mogu se okriviti niti probosanske snage niti Bošnjaci – mada im se taj jaram stavlja na leđa – već samo oni koji otvoreno blokiraju i zloupotrebljavaju institucije vlasti; dok je krajnje licemjerno od strane međunarodne zajednice koja zajedljivo insistira na dogovoru „svih zainteresovanih strana“ jer je to nemoguće, van pameti i time se najbrutalnije vrijeđa inteligencija i dostojanstvo svih onih koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu. Neka navedu predstavnici međunarodne zajednica koji za sebe tvrde da su dobronamjerni prema BiH – gdje su se i kada dogovorili zločinci i žrtve oko zajedničkog društvenog uređenja? Naravno da nisu niti će se ikad i igdje dogovoriti. Nama je to jasno i to što oni rade u BiH je licemjerno i pokazuje njihov karakter, a građani BiH ne raspolažu instrumentima kako bi se oslobodili okova fašizma koji ih svakodnevno steže. Međunarodna zajednica nam objašnjava da to nije fašizam – iako su to svjedočili nedavno u Mostaru na partizanskom groblju njihovi elitni predstavnici, ali sve to ostaje bez pravne reakcije i tim istim se dozvoljava da čine mini državne udare bez ikakvih posljedica. Naravno da je sudstvo, u kome je visok stepen neodgovornosti i korupcije prisutan, nemoćno da bilo šta uradi, tako da je odgovornost na njima a na nama je obaveza da istrajemo na putu istine i pravde braneći ideale slobodnog i demokratskog društva – u kapacitetu koji nam je ta ista međunarodna zajednica dozvolila djelovanje. Mi smo tog svjesni kao i da na kapiji Evrope nosimo najteži teret antifašističkog otpora na cijelom kontinentu – jer je to hiljadugodišnja historijska tekovina Bosne i Hercegovine u kojoj nesebično i požrtvovano učestvuju svi njeni građani različitih svetonadzora. Dakako da je bosanska paradigma multietničkog suživota uzor za evropsku harmoniju i u tome je epohalna blagodat.
Ako OHR-u nesmeta što domaći sljedbenici Ravnogorskog četničkog pokreta svake godine polažu cvijeće u Višegradu na spomenik ratnom zločincu iz Drugog svjetskog rata, presuđenom zločincu Draži Mihajloviću, uz prisustvo predstavnika vojske susjedne Repubike Srbije – a imaju instrumente da zabrane takve manifestacije koje veličaju fašizam, pa šta onda treba da urade patriote države Bosne i Hercegovine koji nemaju instrumente vlasti da zabrane djelovanje fašističkih organizacija na teritoriji BiH? Apali su tu nemoćni. To OHR može uraditi odmah, a ne čini to, mada im je to i obaveza koja proizilazi iz Dejtonskog sporazuma. Dakle, oni koji su najodgovorniji za implementaciju mirovnog sporazuma u BiH ne rade svoj posao adekvatno i time omogućavaju da se stvori haos u Bosni i Hercegovini.
Međutim, ništa nije vječno u kontekstu društvenih odnosa niti će ovo iživljavanje nad našom domovinom vječno trajati – a obično se zlotvorovo zlo njemu samom vrati u mjeri u kojoj je to i zaslužio. Civilizacijsko iskustvo baš to svjedoči. „Aneks 7“ čeka da bude implementiran i to je obaveza OHR-a jer znaju se mogućnost bh. vlasti i ko zauzima koju poziciju, kao i ko se imaju instrumente da blokira bilo šta u BiH od značaja za državu. Bar u pogledu konstruktivnog odnosa prema državi BiH nema dilema.
Čovićev „Plan B“
Ko želi da vidi jasno mu je da je na sceni famozni HDZ-eov „plan B“ – koji nije išta drugo nego mostarizacija Federacije BiH, a što podrazumijeva paralizaciju cijele države. Pitanje je da li Čovićev plan, koji i ne krije da koordinira sa partnerom iz RS-a secesionistom Miloradom Dodikom, ima osim ulaznih i izlazne elemente – ili je isključivo kreiran u cilju uvođenja anarhije sa epilogom u nekontrolisanom haosu?
 |
Čović sa potenciranjem da nametne Izborni zakon po svojoj volji cijeloj BiH etiketiran u relevantnim međunarodnim krugovima kao najveći balkanski problem, prevazivši i predsjednika RS-a u dizanju javnih tenzija i izazivanju institucionalnih kriza. Također, evidentno je da je Čović, sa paralelnim sistemom vlasti, Hrvatskim narodnim saborom BiH, već uveliko otpočeo realizaciju mostarizacije F BiH, dakle, blokadu institucija i zamrzavanje demokratskih procesa do daljnjeg, tj. da konačne podjele države po etno-nacionalnim principima i eliminacije svih građanskih principa iz zakona, tj. ustava BiH. Dakle, feudalizacija BiH je konačni cilj i pokopavanje građanskog društva.
Vjerovatno da je samoinicijativan potez komesara HNK-a (bez mandata) samo probni balon da se ispita reakcija preostalih institucija koje ne kontroliše destruktivni tandem Čović-Dodik, što će odrediti dalju dinamiku u nastojanju da se demontira država Bosna i Hercegovina. Svakako da se takvi tipovi ne libe za svoje iracionalne ciljeve iskoristiti i izbjegličku nesreću – obzirom da su im ta iskustva i osjećaji očito nepoznati. Stoga, preostale institucije koje ne kontrolišu secesionisti na ključnom su ispitu da pokažu svoju odlučnost u provođenju zakona i sankcionisanju onih kojima je i državni udar u djelokrugu, inače će biti neizvjesno da će više i biti izbora u BiH.