Autor: Džebrail Bajramović
 Čini se kao da Republika Turska pravi stratešku grešku svodeći svoj odnos prema državi BiH na personalne relacije a što se redovno razbije o glavu njihovim kreatorima jer se samo putem institucija mogu graditi zdravi odnosi među državama. Istina je da institucije u BiH često nisu u funkciji njenog prosperiteta i da su zloupotrebljene – ali to ne može biti alibi za manipulacije za zadovoljavanje partikularnih i kratkoročnih interesa. |
Znakovito je da se najavljeni dolazak predsjednika Republike Turske, Recepa Tayyipa Erdogana, na skup zakazan u Sarajevu u jeku predizborne kampanje u Turskoj, poklapa sa raspisivanjem Općih izbora u Bosni i Hercegovini.
Skup Unije turskih demokrata zakazan je za 20. maj u Olimpijskoj dvorani „Zetra“, a na taj skup dolazi i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan, a svoje prisustvo je najavio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.
Bosanskohercegovačka javnost je podjeljena u pogledu održavanja tog političkog skupa, a što ima posebnu težinu jer predhodno nije odobren u Njemačkoj i Austriji.
Postavlja se racionalno pitanje – kakvu korist a kakvu štetu može imati BiH od njegovog održavanja u Sarajevu?
Očito da je SDA u tome prepoznala mogućnost dobijanja značajnih političkih poena, pa je njen predsjednik najavio svoje prisustvo na skupu.
Javnosti u BiH su dobro poznati bliski odnosi porodice Izetbegović i aktuelnog predsjednika Turske, a što se nužno sagledava kroz prizmu kontraverzne izjave Alije Izetbegovića „da Bosnu ostavlja Erdoganu u amanet“.
Jedno je sigurno ispravno – da se odnosi među državama ne mogu personalizirati do te mjere da se gubi službeni karakter usljed čega se gube jasne konture općeg državnog interesa. Dakle, ako odnos između država zavisi od dvije osobe – postavlja se pitanje kakav će odnos među tim državama biti kad tih osoba više ne bude, a što je prirodna izvjesnost?
 |
U bh. javnosti se povezuje dolazak predsjednika Turske u BiH, ne sa promocijom Erdoganove politike jer je ona uveliko etablirana u Turskoj, već sa krizom u SDA koja sigurno ulazi u najneizvjesniji izborni proces od svog osnivanja. U prilog te činjenice idu osnivanje tri nove stranke od članova koji su nedavno napustili SDA, a koje imaju relativno uspješnu konsolidaciju u zadnjih nekoliko mjeseci (1) i neizvjesnost oko izbora kandidata SDA za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda (2). Još je neizvjesno kako će se odluka o zvaničnom izboru kandidata za Predsjedništvo BiH odraziti na stranačko jedinstvo, ali najava Denisa Zvizdića, kao najozbiljnijeg kandidata, da bi mogao povući svoju kandidaturu iako je dobio najveću podršku iz baze baca novu sjenu na neharmonizirane unutarstranačke odnose u SDA, a iz čega mogu proizaći nove turbolencije čije je posljedice teško unaprijed predvidjeti – jer procesi u SDA uvijek su opterećeni duboko podjeljenim frakcijskim interesima, koji se žele prikriti od javnosti.
Ono što se ne može ignorisati je činjenica da je određen manji broj općinskih organizacija, njih 35, podržalo kandidaturu Sebije Izetbegović za člana Predsjedništva BiH. U tom svjetlu se nerijetko u bh. javnosti promatra i dolazak turskog predsjednika u BiH – jer je očito da se SDA piramida urušava iznutra i da je veoma neizvjesna njena dugoročna opstojnost na političkoj sceni u BiH. U svakom slučaju ovo jesu historijski izbori, ali ovaj put primarno za SDA i njen unutarstranački koncept jer gubitak ključnih funkcija vlasti mogao bi otvoriti proces marginalizacije SDA na političkoj sceni u BiH.
Očito da turbulencije u SDA-u remeti i planove Republike Turske prema BiH – a čije su se veze uglavnom gradile na personalnom a ne institucionalnom nivou i što bi moglo zbuniti aktuelno tursko rukovodstvo gubitnom strateškog partnera u porodici Izetbegović.
Stoga je vjerovatno aktivirano više opcija koje bi održavale uspostavljane odnose – a suština je, izgleda, da se u igru ubaci Bakirova supruga Sebija Izetbegović – da bi se održali aktuelni feudalni odnosi u vezi Bošnjaka pod krinkom demokratije. Jedna od opcija koja se provlači kroz medije je da ako gospođa Sebija ne prođe za člana Predsjedništva, tada bi je čekalo mjesto predsjednice SDA.
Međutim sva ta ubleharska kombinatorika – koja već mjesecima kontaminira javni prostor u BiH – u funkciji je održavanje Bošnjaka u arhaičnoj srednjovjekovnoj magli koja nema šta tražiti u trećem milenijumu na tlu Evrope. Bošnjaci, kao ponosan i talentovan narod, zaslužuju politička rukovodstva koja će mu otvorati integrativne perspektive u društvu ostalih demokratskih orijentisanih evropskih naroda i država.
Čini se kao da Republika Turska pravi stratešku grešku svodeći svoj odnos prema državi BiH na personalne relacije a što se redovno razbije o glavu njihovim kreatorima jer se samo putem institucija mogu graditi zdravi odnosi među državama. Istina je da institucije u BiH često nisu u funkciji njenog prosperiteta i da su zloupotrebljene – ali to ne može biti alibi za manipulacije za zadovoljavanje partikularnih i kratkoročnih interesa. BiH je u poziciji da joj treba pomoć iskrenih prijatelja da bi se uspostavila pravna i funkcionalna država sa jakim i zdravim institucijama – i samo na tim osnovama se mogu graditi zajedničke perspektive. Bosna i Hercegovina ne treba sadaku već iskreno partnerstvo koje će krasiti međusobno razumijevanje i respekt. Svi oni koji zloupotrebljavaju trenutne anomalije BiH države sigurno u budućnosti čeka balast koji će isplivati kao barijera iskrenom i prijateljskom odnosu. Od Republike Turske se očekuje da to ponajbolje razumije, obzirom da nas povezuje dug historijski period zajedničkog suživota i saradnje, kao i da sigurno dobro znaju da je pogrešno podržavati politiku koja u agoniji propada.